Iz laboratorije
sjećanja, mirisa, zvuka…
sjećanja, mirisa, zvuka…
Znate li zašto sam vas zaustavio – kaže on meni listajući po knjižici sa pripadajućim dokumentima. Nemam pojma, odgovorim ljubazno sjedeći u autu veeezana, sa upaljenim svjetlima, koje usljed gužve nije moglo ići više od 30 na sat. Veli – uzeli ste prvenstvo prolaza. ‘Vol'ke mi oči k'o E.T. vanzemaljac! Ma kome, kad i gdje?!…
Nosim jednu tešku tajnu i konačno je želim podijeliti. Kad god ga čujem ja začepim uši i pjevam Srušio sam stan dok ne prođe. Živim u strahu od priznanja. On meni nešta radi. Ja volim njegov prigušeni, molećivi, glas koji je nepokolebljivo stamen u svom pokajanju. Ok, okončaću ovu patnju. Ja volim da čujem glas…
love. But a little chocolate now and then doesn't hurt. (Charles M. Schulz)
gusarima Mirinde iz Banata
naglabanja o bezdušnom aligatoru i malome Juju
Imam onaj bedž 100 godina žena. – kaže pipajući mjesto ispod jakne. Aha. Znaš li šta to znači? – pitam, spremna da informišem dijete malo više. Znam nešto, da se žene bore za prava 100 godina, pa onda Klara što se borila… Eeeee! – eno ga Beba Kid's!!! – viknu nestrpljivo. Jel’ tebe zanimaju ljudska…
Uvijek sam pravo guzio ooovaj gužvu mrzio! – reče mi jednom jedan taksista jedno 15 godina stariji. Smušeni indirekt. Ako te ne bude drugarica vozila kući, doći ću ja po tebe. Ovako ćemo, hajd ti mene sad prozovi pa da mi ostane tvoj broj mobitela! – rekao mi je drugi taksista, jedno 15 godina mlađi….
slova određenog sadržaja o bićima iz druge galaksije
Čovjek kad pređe doba čuđenja počinje da se sužava i postaje mali. (Jednom, ne tako davno, napisala sam pjesmicu o malom čuđaču.) U malom svijetu velikih čuda Noge su naprijed, a glava je svuda. U male je oči velik pogled stao. Trč'o, gled'o, skak'o i onda je pao. A ta čuda baš su svuda!…